Percepcija javnosti o neovisnosti i nepristranosti pravosuđa

Pravosudni se sustavi diljem svijeta predstavljaju kroz metaforu Božice Pravde koja u jednoj ruci drži mač, u drugoj ruci drži vagu, a preko očiju ima povez. Povez preko očiju Božice Pravde simbol je objektivnosti, neovisnosti i nepristranosti koji bi trebali biti osnovni postulati djelovanja svakog suca pojedinca pri donošenju sudskih odluka. Šaljivi bi pojedinci, s obzirom na aktualno stanje u pravosuđu, mogli reći da Božica Pravde nosi povez preko očiju da zažmiri na brojne nepravilnosti koje su postale više iznimka nego pravilo. Nadalje, mač u ruci Božice pravde govori o njenoj moći, odnosno mogućnosti primjene prisile- kazne prema onima koji ne poštuju pravni poredak. Konačno, vaga u ruci simbol je ravnoteže između dobra i zla, krivnje i nevinosti, odnosno sudac je taj koji bi izborom vrste i mjere kazne trebao djelovati na pojedinca da ubuduće ne krši pravne propise, ali bi izrečena kazna trebala imati ne samo specijalnu prevenciju, nego i generalnu prevenciju djelujući i na druge da ne postupaju protivno pravnom poretku. Neovisnost pravosuđa i sudaca pojedinaca višeznačan je pojam koji nije lako protumačiti. Sudac bi prilikom donošenja odluke trebao biti neovisan od pojedinaca, društvenih skupina i društva u cjelini te bi svoje odluke trebao temeljiti isključivo na dokazima izvedenima tijekom zakonito provedenog postupka u kojem je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te je potom na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odgovarajuću zakonsku normu. Isto tako, sudačka bi se dužnost trebala obavljati nepristrano što znači da sudac ne bi smio imati predrasude prema strankama u postupku niti bi im iz bilo kojeg razloga smio pokazivati naklonost, primjerice zbog nekog osobnog odnosa sa strankom u postupku. Građani generalno imaju izrazito negativnu percepciju o radu pravosuđa, smatraju da su sudovi spori, a suci potkupljivi. Godine 2015. netom prije izbora za Miss Hrvatske pred Ministarstvom je pravosuđa bio instaliran kip Božice Pravde koja je nosila lentu „Miss neučinkovitosti“. Je li uistinu opravdano hrvatskom pravosuđu pripisivati epitet neučinkovitosti? Ako se primjerice osvrnemo na rad Općinskog suda u Varaždinu, javno dostupni podatci na web stranici sudovi.hr, sadrže podatke o kretanju predmeta od 2017. do 2020. godine, a možemo iščitati i podatke o kretanju kadrova- broja sudaca i sudskih savjetnika u navedenom razdoblju. Tako je 2017. godina na Općinskom sudu u Varaždinu završila sa 5.313 neriješenih predmeta, 2018. godina sa 4.313 neriješenih predmeta, 2019. godina sa 5.971, a 2020. godina je završila sa rekordnih 6.901 neriješenih predmeta. Navedeni su statistički podatci još više zabrinjavajući ako uzmemo u obzir kretanje kadrova na Općinskom sudu u Varaždinu koji je 2017. godine imao zaposleno samo 20 sudaca i 9 sudskih savjetnika, dok je 2020. godine taj broj narastao na 28 sudaca, a broj sudskih savjetnika je iznosio 8. Pokazatelji uspješnosti rada sudaca mjere se stopom rješavanja (omjerom riješenih i primljenih predmeta u promatranom periodu), pokazateljem vremena rješavanja ( koji pokazuje koliko dana traje rješavanje određene vrste predmeta) te podatkom o prosječnom broju riješenih predmeta po rješavatelju u promatranom periodu. 2018. godine na Općinskom sudu u Varaždinu 230 dana je prosječno trajalo rješavanje predmeta dok je 2020. godine prosječan broj dana potreban za rješavanje jednog predmeta iznosio 308. Unatoč velikom broju neriješenih predmeta, kao i velikom broju predmeta čije rješavanje traje dulje od 10 godina, statistika ukazuje da suci riješe više od 90% predmeta koje su primili na rješavanje, pa je tako sudac Općinskog suda u Varaždinu 2020, godine u rad primio 268 predmeta, a uspio ih je riješiti čak 240. S obzirom na sve navedeno, postavlja se pitanje je li hrvatsko pravosuđe zaista toliko neučinkovito i je li opravdano kititi ga ružnim epitetima poput sporo, neučinkovito, korumpirano?