Sporna pitanja vezana za ostavinski postupak
U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, a takav se postupak provodi pred općinskim sudom, odnosno javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Niz se problema može pojaviti pri provođenju ostavinskog postupka. Primjerice, nerijetko se javlja pitanja mogu li se naslijediti nekretnine koje nisu upisane u zemljišne knjige, što čini ostavinsku masu ako je ostavitelj za vrijeme života sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, provodi li se ostavinski postupak kad ostavitelj nema imovine, a nekada je čak sporno tko uopće može kao stranka sudjelovati u ostavinskom postupku. Naravno, postoji i niz drugih pitanja koje je iznjedrila sudska praksa tokom godina, a zasigurno bazen otvorenih pitanja time nije zatvoren. Odgovori na neka od spornih pitanja slijede u nastavku članka.
Nasljeđivanje nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige
Iz brojnih razloga nekretnine nisu upisane u zemljišne knjige te najčešće to postaje problem nasljednika koji nije siguran može li uopće naslijediti takvu nekretninu i kako potom provesti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime. Županijski sud u Bjelovaru u odluci je iz 2000. godine definirao predmet nasljeđivanja na sljedeći način: „Predmet nasljeđivanja su stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u času smrti, pa tako i nekretnine koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, koje se u tom slučaju nasljeđuju kao izvanknjižno vlasništvo.“ Dakle, kad sud ocjenjuje je li neka nekretnina dio ostavinske mase nije odlučno je li u zemljišnim knjigama upisana na ime ostavitelja kao vlasnika, već je bitno da je ta nekretnina stvarno predstavljala njegovu imovinu u trenutku smrti. Bitno je stoga da među nasljednicima nema spora da je takva nekretnina uistinu imovina pokojnog.
Što kada ostavitelj nema nikakvu imovinu koja bi se mogla naslijediti?
Situacija je poprilično jednostavna za sud kada ostavitelj iza sebe nije ostavio nikakvu imovinu jer će tada ostavinski sud donijeti rješenje da se ostavinska rasprava neće provesti. Istu odluku donosi sud kada je ostavitelj iza sebe ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava. Ali, ako u tom slučaju neki od nasljednika zahtijeva provođenja ostavinskog postupka, isti mora biti proveden. Specifična je situacija kada u ostavinu ulaze stvarna prava na nekretninama (primjerice pravo služnosti, pravo građenja, založno pravo) te se u takvom slučaju ostavinski postupak normalno provodi kao da je ostavitelj iza sebe ostavio nekretnine.
Tko se smatra strankom u ostavinskom postupku?
Iako je naizgled potpuno jasno tko sve sudjeluje u ostavinskom postupku pred ostavinskim se sudovima pojavilo niz pitanja na koja su trebali dati odgovore jer ista nisu bila zakonski regulirana ili su bila regulirana šturo i dvosmisleno. Primjerice, pred Županijskim se sudom u Zagrebu pojavilo pitanje ima li dijete koje ostavitelj nije priznao položaj stranke u ostavinskom postupku i to još 2007. godine pa je sud dao sljedeći odgovor: „stranka u ostavinskom postupku ne može biti osoba koja traži da se kao prethodno pitanje utvrdi da je dijete ostavitelja; utvrđivanje očinstva može biti predmet parničnog postupka u kojem će se o tome raspravljati kao o glavnom zahtjevu.“ Dakle, prvo morate u posebnom postupku dokazati da vam je ostavitelj otac da bi mogli u ostavinskom postupku ostvarivati bilo kakva prava. Naravno, to se ne odnosi na djecu rođenu izvan braka koja imaju ista prava kao i djeca rođena u braku ako je za vrijeme života ostavitelja njegovo očinstvo bilo nedvojbeno. Isto tako, niti bivša supruga/ supružnik ostavitelja ne može se smatrati strankom ostavinskog postupka, osim ako joj ostavitelj oporučno nije ostavio nasljedstvo. Ako pak takva osoba polaže pravo na dio imovine ostavitelja navodeći da je riječ o bračnoj stečevini to svoje pravo može ostvarivati samo u posebnoj parnici, a ne u ostavinskom postupku kao stranka. Ako pak je ostavitelj za vrijeme života sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja sa drugom osobom kao davateljem uzdržavanja, te je predmetnim ugovorom utanačeno da će u trenutku smrti sva imovina davatelja uzdržavanja prijeći na primatelja uzdržavanja neće se provoditi ostavinski postupak i to zbog nedostatka ostavinske imovine.