Trajanje radnog spora

Koliko će trajati radni spor jedno je od prvih pitanja koje si postavi osoba koja namjerava pokrenuti postupak pred nadležnim sudom i odgovor na to pitanje ključan je prilikom donošenja odluke hoće li se osoba upustiti u isti ili ne. Postupak u parnicama iz radnih odnosa detaljno je uređen odredbama Zakona o parničnom postupku. Radni sporovi trebali bi biti rješavani velikom brzinom, a osobito bi pri određivanju rokova i ročišta sud trebao obraćati pažnju na hitnost u rješavanju. To je razlog zbog kojega je određeno da je u postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu samo 15 dana. S ciljem brzog završetka postupka, u sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana primitka odgovora na tužbu. Također, zakonom je propisano da postupak pred prvostupanjskim sudom mora biti okončan u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, što je vrlo kratki rok kojeg najčešće sudovi ne uspiju ispoštovati. Radni spor specifičan je i po tome što bi u postupku u parnicama iz radnih odnosa drugostupanjski sud trebao donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.

Radni sporovi trajanje inicirani su uobičajeno na način da radnik smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa. Radnik koji smatra da mu je neko pravo povrijeđeno može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Nakon toga poslodavac ima daljnji rok od petnaest dana da udovolji zahtjevu radnika, a ako to ne učini, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, odnosno može inicirati pokretanje radnog spora. Važno je napomenuti da radni sporovi trajanje nije moguće pokrenuti prije nego što se poslodavcu podnese gore opisani zahtjev, osim ako je riječ o zahtjevu radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja. Radni sporovi trajanje specifičan je još iz jednog razloga, a to je da ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje tužbe sudu teče od dana okončanja toga postupka. Isto tako, sve gore navedene odredbe se ne primjenjuju kada je riječ o postupku zaštite dostojanstva radnika, a o čemu će biti više riječi u nastavku ovog članka.

Radni sporovi trajanje nešto je drugačije uređeno pitanje kod sporova koji se odnose na zaštitu dostojanstva radnika. Zakon o radu detaljno propisuje način zaštite dostojanstva radnika, odnosno pokretanje radnog spora u takvim slučajevima. Ukoliko na poslu dolazi do uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, poslodavac je dužan najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji, a ako poslodavac ne poduzme ništa u navedenom roku, radnik ima pravo u daljnjem roku od osam dana zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom. Dakle, to je još jedan od načina za pokretanje postupka pred nadležnim sudom.

Radni sporovi trajanje i pravo na suđenje u razumnom roku također su vrlo često pretraživani pojmovi. Članak 29. stavak 1. Ustava propisuje ustavno pravo na suđenje u razumnom roku pred Ustavnim sudom, a koje se pravo osigurava u redovitom postupku koji se pokreće ustavnom tužbom na temelju članka 62. Ustavnog zakona protiv pojedinačnog akta tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je meritorno odlučeno o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, a koja se podnosi nakon što je iscrpljen dopušteni put pravne zaštite. Iako bi radni spor trebao biti okončan u skladu sa gore opisanim rokovima, vrlo rijetko se, iz niza razloga, predmetni rokovi ispoštuju. Upravo zbog navedenog, Ustav propisuje mogućnost podnošenja ustavne tužbe osobi koja smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Mjerila koja Ustavni sud primjenjuje prilikom procjene razumne duljine sudskog postupka u kontekstu svakog pojedinog slučaja su: složenost (sudskog) predmeta, ponašanju podnositelja i mjerodavnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositelja. Praksa Ustavnog suda definirala je radni spor kao hitan postupak, zajedno sa obiteljskim sporovima, sporovima smetanja posjeda, ovršnim i nekim drugim postupcima. Ako Ustavni sud utvrdi da je stranci uistinu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, stranka ima pravo na određenu naknadu ovisno o tome koliko je godina trajao sudski postupak. Tako je za redovni postupak po godini trajanja određena naknada od 1900 kn, za hitni postupak 2200 kn, a za sudske postupke koji su započeli i trajali i prije 1997. godine, kada je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu Konvencije, za svakih pet godina trajanja sudskog postupka određena naknada od 1700 kn.