Rad od kuće i prava radnika

Pandemija korona virusa otvorila je pandorinu kutiju glede brojnih pitanja koja su neregulirana ili nedovoljno jasno regulirana Zakonom o radu, a odnose se na uređenje radnih odnosa, osobito na rad od kuće koji je postao dominantan oblik obavljanja radnih zadataka za vrijeme važenja strogih epidemioloških mjera koje su poticale što manje bliskih kontakata, naravno u djelatnostima u kojima je uopće moguće rad obavljati bez izlaska iz kuće. Brojne su prednosti, ali i nedostatci obavljanja rada od kuće, kako za radnika, tako i za poslodavca. Radnici radom od kuće uštede dio vremena kojeg inače potroše na putovanje do radnog mjesta, mogu fleksibilnije urediti svoj radni dan, odnosno uskladiti privatne i poslovne obveze. S druge strane poslodavci imaju niže troškove rada, primjerice ne moraju imati poslovne prostore u zakupu ako radnici rade od kuće, imaju manje režijske troškove ili ih uopće nemaju, ali otežan im je nadzor nad obavljanjem radnih zadataka radnika, problem može biti i zbog nedostupnosti radnika u slučaju hitnosti, reguliranju dnevnog ili tjednog odmora i slično. Niz je pitanja koja se potencijalno javljaju kao problematična kod uređenja rada od kuće. Je li uopće potrebno inzistirati na točnom uređenju radnog vremena, primjerice da radnik mora biti dostupan poslodavcu od 08:00h do 16:00h ili je uopće nebitno u kojem će vremenu radnik obaviti radne zadatke, ako svoj posao obavi efikasno i ostvari sve postavljene ciljeve? Fleksibilno uređenje radnog vremena za sobom povlači i pitanje uređenja dnevnog i tjednog odmora radnika, ali i radnici se nerijetko zbog prevelike fleksibilnosti u obavljanju radnih zadataka znaju požaliti da cijeli dan provedu u obavljaju radnih zadataka, kao i da im nedostaje druženje s kolegama s posla. Osim toga, ostaje nejasno treba li poslodavac radniku koji radi od kuće osigurati sredstva za rad, primjerice računalo i printer, mora li platiti radniku režijske troškove poput troška internetske veze i potrošene električne energije ili dio najamnine ako radnik živi i radi u iznajmljenom stanu i na koji način bi trebala biti prikazana takva isplata.

Važeći Zakon o radu regulira pitanje rada na izdvojenom mjestu rada te je poslodavcima nametnuta obveza da prilikom sklapanja ugovora o radu sa radnikom koji obavlja poslove kod kuće u ugovor uvedu točno određene podatke i to: koje je radno vrijeme radnika, koje je strojeve i alate poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati kako bi radnik mogao obavljati posao, odnosno ukoliko radnik koristi vlastite strojeve ili alate potrebno je urediti pitanje naknade troškova radnika u vezi s tim, kao i urediti pitanje naknade drugih troškova koji radniku nastaju vezano za obavljanje poslova. Radnik je također zaštićen na način da njegova plaća ne može biti manja od plaće drugih radnika koji iste ili slične poslove obavljaju u prostorima poslodavca. Iako je Zakonom o radu predviđeno da bi poslodavac trebao radniku koji radi od kuće osigurati sigurne uvjete rada, postavlja se pitanje je li ta zakonska odredba uopće provediva u praksi i na koji način bi poslodavac trebao provjeravati pridržava li se radnik sigurnosnih i zdravstvenih mjera, zadovoljava li stan ili kuća radnika primjerice odredbe o evakuaciji, postoji li odgovarajuća razina osvijetljenosti u prostoriji u kojoj radnik radi, koja je razina buke u radnom prostoru i slično.

S obzirom da je Vlada Republike Hrvatske najavila izmjene Zakona o radu do ljeta ove godine, očekuje se da će izmjena ići u smjeru veće fleksibilnosti uređenja radnog odnosa, konkretno boljeg i preciznijeg uređenje rada na daljinu, tzv. platformskog rada. Prijedlogom je predviđeno uvođenje dva modaliteta rada na daljinu i to povremeni i stalni rad na daljinu te ostaje pričekati kako bi vidjeli hoće li novo uređenje poticati suvremene oblike rada, odnosno hoće li uređenje i dalje biti jednako rigidno i teško prilagodljivo naglim i nepredvidivim promjenama u poslovnom okruženju.